Gotovo polovina od 100 najvećih gradova na svijetu suočava se sa visokim nivoom vodnog stresa, a njih 39 već se nalazi u zonama koje su klasifikovane kao ekstremno rizične. To je jedan od najalarmantnijih nalaza sveobuhvatne analize i kartografskog prikaza koji spaja satelitske podatke sa lokalnim procjenama i upravljačkim praksama.
Vodni stres, kako objašnjavaju stručnjaci, nastaje kada zahvatanje vode za potrebe javnog vodosnabdijevanja i industrije dostiže ili prelazi količine dostupnih izvora. Uzrok tome često nije samo klimatski poremećaj, već i hronično loše upravljanje vodnim resursima koje dodatno pogoršava kriza izazvana klimatskim promjenama.
Karta koju je razvila istraživačka inicijativa Watershed Investigations otkriva da se među gradovima koji su najteže pogođeni nalaze i globalne metropole poput Pekinga, Njujorka, Los Anđelesa, Rio de Žaneira i Nju Delhija, koje su uvrštene u kategoriju „ekstremnog vodnog stresa“. U nešto boljoj, ali i dalje zabrinjavajućoj situaciji, nalaze se London, Bangkok i Džakarta, klasifikovani kao gradovi pod visokim vodnim stresom.
Ali ovo nije sve, jer dodatni uvid dolazi iz svemira. Naučnici sa University College London (UCL) analizirali su podatke sa NASA-inog satelita za period od dvije decenije, identifikujući jasne dugoročne trendove isušivanja i vlaženja tla u urbanim sredinama. Njihova analiza pokazuje da su gradovi poput Čenaja, Teherana i Džengdžoua izloženi izrazitim procesima isušivanja, dok Tokio, Lagos i Kampala bilježe obrnuti trend – uočljivo povećanje vlage. Ovi trendovi dostupni su javnosti putem interaktivnog atlasa bezbjednosti vode, koji omogućava detaljan pregled svih 100 najvećih svjetskih gradova.
Prema ovoj analizi, oko 1,1 milijarda ljudi živi u velikim urbanim zonama koje su izložene izraženom dugoročnom isušivanju, u dramatičnom kontrastu sa svega 96 miliona stanovnika gradova koji se nalaze u regionima sa značajnim povećanjem vlage. Ipak, naučnici upozoravaju da satelitski podaci, iako vrijedni, imaju ograničenja u rezoluciji i ne mogu prikazati sve lokalne nijanse.
Geografski posmatrano, najveći broj urbanih sredina u „vlažećim“ zonama nalazi se u podsaharskoj Africi, dok su izuzeci Tokio i Santo Domingo (Dominikanska Republika). Nasuprot tome, najviše gradova koji se isušuju koncentrisano je u Aziji, posebno u sjevernoj Indiji i Pakistanu.
Jedan od najteže pogođenih gradova je Teheran, koji se već šestu godinu suočava sa sušom i opasno se približava takozvanom „danu nula“, momentu kada uopšte više neće biti dostupne vode za stanovništvo. Predsjednik Irana, Masud Pezeškijan, prošle godine je upozorio da bi grad mogao biti čak i evakuisan ukoliko se suša nastavi. Kejptaun u Južnoafričkoj Republici i Čenaj u Indiji već su bili na ivici istog scenarija. Problem je dodatno kompleksan jer su brojni najbrže rastući gradovi planete upravo oni koji se nalaze u zonama isušivanja, što znači da će se s rastom populacije povećavati i rizik od nestašica vode.
Upozorenja stižu sa svih strana. U utorak su Ujedinjene nacije proglasile da je svijet zvanično ušao u stanje „vodnog bankrota“, pri čemu je propadanje pojedinih izvora vode već postalo trajna i nepovratna pojava.
U istom tonu, Svjetska banka već duže upozorava da su globalne rezerve slatke vode u opasnom padu. Prema njihovim procjenama, planeta godišnje gubi oko 324 milijarde kubnih metara slatke vode. Radi se o količini dovoljnoj da zadovolji godišnje potrebe čak 280 miliona ljudi, što odgovara populaciji cijele Indonezije. Ovi gubici pogađaju glavne riječne slivove na svim kontinentima, uključujući one od presudne važnosti za više zemalja.
Primjeri iz Ujedinjenog Kraljevstva pokazuju da čak i razvijene zemlje nisu imune. Prema podacima britanske Agencije za zaštitu životne sredine, Engleskoj će do 2055. godine biti potrebno dodatnih 5 milijardi litara vode dnevno za javno vodosnabdijevanje, što je više od trećine količine koju trenutno koristi. Uz to, sektori poput poljoprivrede i energetike mogli bi zahtijevati još dodatnu milijardu litara dnevno.
Nedavni prekidi vodosnabdijevanja u južnoj Engleskoj dodatno su uzdrmali povjerenje građana, iako je kompanija South East Water navela da su uzrok zimske oluje. Međutim, nadležni regulator već je ranije izrazio „ozbiljnu zabrinutost“ u vezi sa bezbjednošću snabdijevanja vodom.
Kao odgovor na sve češće krize, britanska vlada je 20. januara objavila „bijelu knjigu o vodi“, ambiciozan dokument koji najavljuje sveobuhvatnu reformu sektora. Ključne mjere uključuju uvođenje funkcije glavnog inženjera za vodnu infrastrukturu, tehničke preglede sistema (tzv. „MOT provjere“) i nova ovlašćenja za novog regulatora koji će nadgledati efikasnost i bezbjednost vodosnabdijevanja.
UN upozorava: Svijet troši više vode nego što priroda može da nadoknadi
Posebnu težinu ovim upozorenjima daje novi izvještaj United Nations University, koji konstatuje da je svijet ušao u eru globalnog vodnog bankrota, stanja sa nepovratnim posljedicama. Autori izvještaja naglašavaju da izrazi poput „vodna kriza“ ili „vodni stres“ više nijesu dovoljni da opišu razmjere problema, jer sugerišu privremenost. Kako objašnjava Kaveh Madani, direktor Instituta za vodu, životnu sredinu i zdravlje pri UN Univerzitetu i autor izvještaja, ovo više nije kriza koju možemo jednostavno „prebroditi“, već dubok šok čije se posljedice mogu tek ublažavati, ali ne i u potpunosti poništiti.
Koncept vodnog bankrota zasniva se na jednostavnoj analogiji: priroda ostvaruje „prihod“ kroz kišu i snijeg, dok čovječanstvo troši više nego što prima, iscrpljujući rijeke, jezera, močvare i podzemne vodonosnike znatno brže nego što se oni mogu obnoviti. Klimatske promjene dodatno pogoršavaju stanje, jer sve češći toplotni talasi i dugotrajne suše smanjuju količinu dostupne vode. Posljedice su već vidljive širom planete: rijeke i jezera se povlače, močvare presušuju, podzemne vode opadaju, zemljište se urušava stvarajući vrtače, pustinje se šire, snježni pokrivač nestaje, a glečeri se ubrzano tope.
Brojke iz izvještaja su neumoljive. Više od 50% velikih svjetskih jezera izgubilo je dio zapremine od 1990. godine, a 70% ključnih vodonosnika nalazi se u dugoročnom padu. Površina močvara gotovo veličine Evropske unije nestala je u posljednjih 50 godina, dok su glečeri izgubili oko 30% mase od 1970. godine. Čak i u regionima gdje vodni sistemi nisu pod ekstremnim pritiskom, zagađenje dodatno smanjuje količinu vode bezbjedne za piće.
Izvještaj poziva na hitne i dubinske promjene: transformaciju poljoprivrede, daleko najvećeg globalnog potrošača vode, kroz promjenu strukture usjeva i efikasnije navodnjavanje, unaprjeđenje monitoringa voda uz pomoć vještačke inteligencije i daljinske detekcije, smanjenje zagađenja, te snažniju zaštitu močvara i podzemnih voda. Autori izvještaja, uprkos sumornoj dijagnozi, ističu i jednu važnu poruku: voda može postati most u fragmentisanom svijetu – zajedničko pitanje koje ima potencijal da prevaziđe političke podjele i podstakne saradnju tamo gdje je ona najpotrebnija.
Izvor:
Ne propustite novosti, savjete i priče o zaštiti životne sredine koje redovno dijelimo.
Zaprati Zeleni talas na Instagramu
Lajkuj Zeleni talas na Facebooku
Zaprati Zeleni talas na X-u
Zaprati Zeleni talas na YouTube kanalu
